Programi

TRX Workout

Trx ili suspension training system je rekvizit nastao kao sredstvo u pripremi američkih vojnih postrojbi.Iz potrebe za vrhunskom fizičkom spremom, ograničenošću prostora, laganog transporta i montaže te vlastitog tijela kao jedinog opterećenja nakon kratkog vremena je postao jedan od bazičnih rekvizita za kondicijsku pripremu. Efikasnost i velika mogućnost primjene je TRx u veoma kratkom roku preselila iz vojnih poligona u trenažne centre velikog broja profesionalnih sportskih liga. TRX predstavlja novu metodologiju treninga, koja podrazumjeva treniranje različitih motoričkih sposobnosti u isto vrijeme i razvija modernu trening filozofiju nazvanu trening suspenzije. Trening suspenzije na TRX-u gradi istinski funkcionalnu snagu, izdržljivost, poboljšava fleksibilnost, ravnotežu i osnovnu stabilnost što je potrebno u sportu i u svakodnevnom životu.

Redukcija tjelesne mase

Gojaznost se definiše kao uvećanje masnog tkiva u mjeri koja dovodi do narušavanja zdravlja. Kako se rješiti te bolesti koja predstavlja sve veći medicinski problem?

Najčešće korišten način za ocjenu stepena uhranjenosti je BMI (Body mass index). Ovo je indirektna metoda koja nije dovoljno pouzdana, ali ne zahtjeva nikakvu aparaturu i veoma je jednostavna. Ona se izračunava po matematičkoj formuli: BMI=TM (kg) / (TV (m))².

Klasifikacija gojaznosti prema BMI izgleda ovako: pothranjenost (do 18,5), normalna uhranjenost (18,5 - 24,9), prekomerna uhranjenost (25,0 - 29,9), gojaznost prvog stepena (30,0 - 34,9), gojaznost drugog stepena (35,0 - 39,9) i gojaznost trećeg stepena (preko 40,0).

Liječenje gojaznosti zahtjeva timski rad vježbača, trenera, nutricioniste i fizioterapeuta. Četiri najvažnije stavke u oslobađanju viška kilograma jesu: volja i odlučnost vježbača, obiman trening, redukovana ishrana i masaža. Volja i odlučnost vježbača je ključna. Cjelokupni trenažni proces pada u vodu ukoliko vježbač nije dovoljno motivisan i spreman da reši svoj problem, ako on sebi ne želi da pomogne, niko mu neće pomoći. Trener i cjelokupan stručni tim tu su da ga motivišu, ohrabre, psihički podupru u trenutku krize, ali prije svega vježbač mora riješiti sam sa sobom šta želi i čemu teži.

Redukovana ishrana i masaža su takođe veoma važni?

Naravno, treningom se oslobađamo nataloženog masnog tkiva, a pravilnom ishranom onemogućavamo njegovo dalje stvaranje i pomažemo procesu redukcije. Prvi slojevi masnog tkiva se prilično lako skidaju, ali kod osobe koja se gojila godinama masno tkivo je zašlo među mišiće i potrebno je mehaničko djelovanje (masaža) kako bi se rasitnilo i brže izbacilo kroz limfu iz organizma.

Prenatal & posnatal workout

Program treniranja specijalno prilagođen trudnicama u bilo kojem stadiju trudnoće, kao i ženama nakon poroda koje žele da svoje tijelo vrate u stanje prije trudnoće ili ga još unaprijede.

Kondiciona priprema sportaša

U našem timu se nalazi značajan broj stručnjaka koji će predstavljati po našem mišljenju sadašnjost i budućnost kondicionog treninga.

Našom metodom rada dolazi do porasta aerobnih i anaerobnih sposobnosti, razvoja snage mišića sa ili bez povećanja mase mišića (zavisno od potreba datog sporta), kao i do unapređenja fleksibilnosti. Drugim riječima, primjenom naše metode rada sportisti dostižu visok nivo bazičnih fizičkih kvaliteta.

Prednost naše metode rada ogleda se u tome što se nakon uspostavljanja dovoljnog nivoa bazične fizičke pripremljenosti primenjuju specifična trenažna sredstva koja znatno unapređuju sportski nastup u datom sportu.

Tako se intenzitet, trajanje i frekvencija aerobnog ili anaerobnog tipa aktivnosti kreiraju na osnovu nivoa ispoljavanja tih karakteristika tokom takmičenja.

Trening sa opterećenjem se dizajnira na osnovu motornih obrazaca, opterećenja i trajanja aktivnosti koje se ostvaruju tokom sportskog nastupa.

Vježbe istezanja se dizajniraju u odnosu na grupe mišića koje se najviše angažuju u datom sportu, i to tako da se razvija dinamička fleksibilnost u više ravni pokreta.

Našom metodom rada ne samo da se znatno unapređuje brzina, agilnost, koordinacija, izdržljivost, snaga, fleksibilnost već se usljed primjene specifičnih vježbi razvijaju i specifični obrasci kretanja datog sporta, pa čak i zahtjevi za specifične pozicije u timu.

Hipertrofija mišića

Povećanje poprečnog presjeka mišića, odnosno mišićna hipertrofija primarni je cilj većine vježbača kada prvi put dođu u neki fitnes centar. Takođe i profesionalnih sportista, pogotovo onih koji se bave sportovima u kojima dominira neki oblik snage.

Kako zapravo nastaje mišićna hipertrofija?

Hipertrofija nastaje kao rezultat adaptacije organizma na "stres" kojem izlažemo naš organizam prilikom treninga. Tijelo na stres reaguje prvo alarmom, zatim adaptacijom na nastale okolnosti i na kraju poboljšanjem sposobnosti kako bi spremno dočekalo sljedeći trening.

Vrste mišićne hipertrofije?

Sarkoplazmatska ili estetska hipertrofija mišićnih vlakana, za koju je karakteristično povećanje sarkoplazme i nekontraktilnih proteina, koji ne utiču neposredno na ispoljavanje mišićne sile. Obično se zbijenost filamenata u mišićnim vlaknama smanjuje, dok se površina mišićnih vlakana povećava, bez osjetnog porasta mišićne sile. Ova hipertrofija je tipična pojava kod elitnih bodibildera.

Miofibrilna ili funkcionalna hipertrofija karakteriše se povećanjem veličine mišićnih vlakana kao rezultat povećanja broja miofibrila, odnosno aktinovih i miozinovih niti. Istovremeno, sintetišu se kontraktilni proteini i raste zbijenost filamenata, odnosno ispoljavanje mišićne sile. U većini sportova cilj je postizanje miofibrilne hipertrofije.

Koje su smjernice za trening mišićne hipertrofije?

Vežbanje sa malim opterećenjem od 65 do 75% od 1RM, koje može da se savlada od 10 do 15 puta u seriji, velikim opterećenjem od 75 do 85% od 1RM, koje može da se savlada od 6 do 10 puta u seriji i maksimalnim opterećenjem koje može da se savlada od 1 do 3 puta u seriji. Pauze između serija od 2 do 6 minuta. Dužina pauze zavisi od intenziteta opterećenja, što je intenzitet opterećenja veći pauza je duža. Da bi trening bio efikasniji rade se vježbe za 1 do 2 mišićne grupe. Rade se 3 do 4 vježbe za jednu mišićnu grupu sa 3 do 4 serije. Pauza između treninga za istu mišićnu grupu je 72 sata.

Ishrana u treningu mišićne hipertrofije?

Mora se unositi dodatna količina energije hranjivih materija koja će omogućiti izgradnju i održavanje mišićne mase. Energija treba da se unosi tako da se uravnoteži unos ugljenih hidrata, masti i proteina, a ne da se unosi samo dodatna količina proteina. Iako je potrebna nešto veća ukupna količina proteina da se razvija i održava mišićna masa omjer proteina koji se unosi putem uobičajenih namirnica verovatno će zadovoljiti i te uvećane potrebe. U idealnom slučaju, treba da se unosi 1,5 do 1,7 grama proteina po kilogramu telesne mase, ali u kontekstu adekvatnog unosa energetskih hranljivih materija, pri čemu se većina energije dobija iz ugljenih hidrata. Prekomjerni unos proteina se troši kao gorivo ili, u slučaju prekomjernog ukupnog unosa energije hranjivih materija, deponuje u obliku masti.

Korekcija tjelesnih deformiteta

Morfološke promJene lokomotornog aparata koje propagiraju veće ili manje funkcionalne smetnje nazivamo telesnim deformitetima. Najčešći telesni deformiteti su deformiteti kičmenog stuba tj. lordoza, skolioza, kifoza, ravna leđa, zatim deformiteti grudnog koša kao što su ispupčene grudi, izdubljene grudi, ravne grudi i tu su deformiteti donjih ekstremiteta takozvane ''X'' i ''O'' noge, ravna stopala, rasplinuto stopalo.

Tjelesni deformiteti se najčešće stiču u periodu rasta i razvoja čovjeka. Tačni uzroci nastanka deformiteta su nepoznati. Smatra se da je za njihovo stvaranje odgovoran genetski faktor, ali to još nije upotpunosti dokazano. Postoje razne teorije, kao konstitucialna slabost skeleta, traumatsko oštećenje lokomotornog aparata, delovanje zapaljenskih, endokrinih, metaboličkih i drugih faktora.

Razlikujemo tri kritična perioda nastanka tjelesnih deformiteta. Prvi kritični period je doba uspravljanja dijeteta, kada dijete iz četvoronožnog položaja prelazi u uspravan položaj. Zbog forsiranja dijece od strane roditelja da što prije prohodaju pri tome koristeći razne sprave ne rijetko se dešava da dođe do pojave telesnih deformiteta kičmenog stuba i donjih ekstremiteta.

Drugi kritični period je polazak dijeteta u školu. Djeca tada naglo prelaze iz velike slobode kretanja u fazu pasivnog sjedećeg položaja u školskoj klupi. Održavanje pravilnog sjedećeg položaja je naporno za djecu i dosta monotono pa djeca pribjegavaju raznim položajima koji ugrožavaju njihov razvoj i dovode do deformiteta kičmenog stuba. Takođe nošenje školskih torbi neprimjerene veličine i težine kao i nošenje istih na jednom ramenu ugrožava pravilan razvoj djeteta.

Treći kritični period je doba puberteta, period poslednjeg intenzivnog biološkog rasta i razvoja usljed pojačanog lučenja hormona rasta. Nagli rast kostiju ne prati adekvatna mišićna snaga, što dovodi do nestabilnosti koštano-mišićnog sistema prouzrokujući razne tijelesne deformitete.

Tijelesni deformiteti pored estetskih problema, zadaju i mnogo drugih zdravstvenih problema za čovjeka, pa ih je važno što prie izliječiti. Liječenje tjelesnih deformiteta zahtjeva usku saradnju trenera, fizioterapeuta i ljekara na postavljanju dijagnoze i adekvatne terapije (korektivne vežbe, korišćenje određenih medicinskih pomagala, hiruška intervencija).

Najbolji period za izlječenje jeste do petnaeste godine života kada je u većini slučajeva zastupljen funkcionalni poremećaj, tj. tjelesni deformitet koji je posljedica slabe muskulature. Jačanjem muskulature dolazi do korekcije odnosno izlječenja određenog tjelesnog deformiteta. U kasnijem periodu, do dvadeset pete godine života, prognoze za izlječenje su manje, a od dvadeset pete, kada se završi rast i razvoj čovjeka, ukoliko tjelesni deformitet do tada nije izlječen funkcionalni poremećaj prelazi u strukturalni tj. tjelesni deformitet koji je posljedica nepravilnog okoštavanja. U tom stadijumu je gotovo nemoguće bilo šta uraditi sem smanjenja simptoma jačanjem muskulature.

Pored nedovoljne upućenosti roditelja, površno urađenih sistematskih pregleda, ignorisanja znakova koji ozbiljno ukazuju na prisustvo deformiteta, nedovoljna tjelesna aktivnost je glavni uzrok nepravilnog razvoja koštano-mišićnog sistema. Posebni značaj kod nastanka tjelesnih deformiteta ima preventiva, gdje uloga trenera dolazi do izražaja. Savremeni uslovi života koji su čovjeku sa jedne strane omogućili lagodniji život u kome mašine obavljaju posao umjesto njega, sa druge strane čine ga dosta tjelesno neaktivnim i samim tim ugrožavaju njegovo zdravlje.

Dijeca pored školskih obaveza gdje provode dosta vremena u pasivnom, često lošem, sjedećem položaju to nastavljaju i kroz igru za kompjuterom, koja je zamjenila igru u parku, i sportskim terenima sa društvom. Pošto je pokret upisan u genima čoveka kao neizbježan sastavni dio života, tu svoju tjelesnu neaktivnost čovjek mora da nadoknadi na drugi način kako bi se pravilno razvijao i kako ne bi došlo do tjelesnih deformiteta i mnogih drugih patoloških stanja.

Propriocepcija

Propriocepcija je sposobnost mišića da odgovori na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije, a proprioceptori su specijalne osjetilne strukture (senzori) smješteni u zglobovima, mišićima i tetivama, koji su osjetljivi na promjene pritiska i napetosti. Proprioceptori šalju kinestetičke informacije o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u CNS. Što znači da ako sustavno stavljamo tijelo u situaciju u kojoj će isprovocirati aktivaciju proprioceptora, za pretpostaviti je da ćemo u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati ozljeđivanje, optimalno reagirati.

Efekti proprioceptivnog treninga su između ostalog: kinestetički osjet položaja tijela i dijelova tijela u prostoru, povećanje amplitude pokreta u zglobovima, unapređenje ravnoteže, te jačanje ligamentarno-tetivnog aparata, kao izuzetno bitan dio treninga za prevenciju ozljeda.